Isposnica u šumi istočno od Belog majdana nosi njegovo ime. Sam se potpisivao kao Isaija Parivodić, jeromonah rakovački; vodiči ga zovu Parivodski.
1767: prepisao je letopis igumana Teofana, tekst u kome je sačuvana legenda o osnivanju manastira.
1771: objavljeni opisi isposnice čitaju njegov natpis pored ulaza kao 1771: boravio je kod pećine „u vreme nemoći svoje“. Smatra se prvim rakovačkim monahom koji je tamo živeo.
Eparhija sremska ga navodi kao prepisivača Srbljaka (knjige službi srpskim svetiteljima) i piše da počiva u isposnici, kraj nekadašnjeg monaškog groblja.