Spomenik je dobio ime po Stručici, delu Rakovca u kome se nalazi, u ulici Stanka Paunovića Veljka. Podignut je početkom sedamdesetih po projektu arhitekte Mirka Krstonošića. Tri zakrivljena betonska stuba simbolizuju trojicu poginulih ovde tokom proboja iz obruča na Fruškoj gori u avgustu 1942:
Paunović je najpre sahranjen ovde, a kasnije prenet na Spomen-groblje u Sremskoj Mitrovici.
Informativna tabla kod spomenika naziva ovo jednom od najneravnopravnijih borbi u Drugom svetskom ratu: nekoliko stotina partizana protiv 18.000 nemačkih vojnika i 6.000 ustaša, domobrana i folksdojčera, „40:1“. Prema tabli, u noći između 27. i 28. avgusta 1942. Fruškogorski odred probio je neprijateljski obruč prema ravnom Sremu i Bosutskim šumama, a trojica su poginula na Stručici probijajući se na drugu stranu, ka Dunavu. Tabla kurira naziva Vencel Franja Hunjadi; na ploči na njegovom stubu piše „Zencel Hunjadi, kurir Franja, 1942“. Na ploči komandanta piše „Komandant Đorđe Marković Đilas, 1942“, a na Paunovićevoj „Narodni heroj Stanko Paunović – Veljko, 1907–1942“.
Sedam hiljada godina na jednom mestu: neolitsko naselje, rimska vila, srednjovekovna benediktinska opatija koja je postala tvrđava, a danas arheološko nalazište na ivici Rakovca.